M.A.K.S. - Ramones Tribute Band
06.01.2008., nedjelja
Mimoza (05.01.)
|
Devet mjeseci nakon prvog koncerta u dobroj staroj Mimozi, nakon gotovo pola godine pauze, WE'RE AGAIN HERE! Da, da, dosta je vremena prošlo od onog probijanja leda u Mimozi i baš zato smo jedva dočekali ovu gažu. Povodom ovog sjećanja na prvi koncert, ponovo bi bio red da se zahvalimo Darku i šefici Aniti na omogućenoj gaži: Hvala! Za početak, moramo se osvrnuti na komentar dotične šefice koja je rekla da smo bili "kratki"! He, he.. (Čuj ti nju, molim te..) Da budemo jasni - svirali smo gotovo sat i 15 minuta (što možda nije nešto spektakularno) ali zato treba znati da smo odsvirali 31 pjesmu, što nam je daleko najduža lista do sada! Mislim, nismo mi krivi što su Ramonesima pjesme trajale u prosjeku 2 minute i što su svirali bez pauze, pjesmu za pjesmom, i što su uz sve to još i bržim tempom prašili! To su Ramonesi, nama je žao... Sve u svemu, drago nam je što se odazvalo dosta ljudi. Mi smo, za razliku od prošle (prve) gaže u Mimozi, ovaj put svirali zaista ležerno i bez pritiska (rekli bi, ono "ko doma"). Iako stvarno dugo nismo imali probe u ovoj Ramones-tribute postavi, nadamo se da smo manje-više ispunili očekivanja - ipak moramo priznati da je ova gaža bila potaknuta čisto iz zabave i gušta, bila je u stilu "za dobra stara vremena", da ne kažemo da je bila usput... Ovime ne želimo reći da nismo uživali svirajući, baš suprotno - mi smo svirali s guštom, svidjela se svirka nekome ili ne, a sve to zahvaljujući spontanosti s kojom smo pristupili organizaciji ove gaže. Na kraju, trebali bi samo reći još par riječi općenito o takozvanim "pulskim pankerima" od kojih u Mimozi nije bilo niti "p"... Da li se današnji mlađi pankeri stvarno boje onih "strašnih skinjara" koje dolaze u Mimozu (not!) ili možda nisu čuli za Ramonese ili im je babmus iz Pirije draži od pank muzike ili mi ne znamo šta je pank - nemam pojma! E zato stvarno treba pohvalit ljude koji cijene glazbu, ljude koji su slušali Ramonese još dok su oni postojali - treba pohvalit staru gardu - stare (PRAVE) pulske pankere! Iako neki od njih više ne nose kožnjake, lance i ziherice - kladim se da su oni najviše uživali u jučerašnjem koncertu! (Šta kažeš, Kruno, sam u pravu?) Svakako, treba pohvalit i sve ostale koji su došli u Mimozu, pogotovo one iz prvih redova  koji su pripomogli održavanju kakve-takve atmosfere! Hvala svima!Pozdrav! Photo by Ana |
08.12.2007., subota
We're again here!
Mimoza - Pula - 05.01.2008.  Vidimo se...  |
27.10.2007., subota
Comming soon ...
... something different  ... |
10.08.2007., petak
Više nam je pun k***c odgađanja
|
Dame i gospodo, vjerni fanovi (ako postojite), ovom vas prilikom obavještavamo da će na humanitarci u Uljaniku, dana XY.XY. godine XYXY., nastupati (još) jedan bend manje! Naime, koncert koji nam je u planu već dosta vremena, po drugi put je misteriozno odgođen. Međutim, najveći problem leži u šturim i uglavnom neistinitim informacijama koje su ionako tek "na kapaljku" kapale iz organizatora - šta je previše, previše je..! Organizatori, hvala! Jako nam je drago što smo surađivali s vama i stekli vrlo poučno iskustvo... Još jednom, hvala! P.S. Žao nam je što na kraju priče svojom svirkom ipak nismo pridonijeli humanitarnoj akciji (što ne znači da nećemo pridonijeti na drugi način), ali to će vam najbolje objasniti gospođica "K"... |
09.08.2007., četvrtak
Nova stara prostorija
|
Ovaj post se već neko vrijeme spremamo napisati i, evo, sad je vrijeme, sad smo ga napisali. Do sada smo svirali u Koradovoj garaži, a sada se pomalo useljavamo u našu staru prostoriju u kojoj nećemo samo mi imati mir, već i naši dragi susjedi. Prostoriju smo počeli preuređivati prije 2 tjedna, a sada radove polako privodimo kraju. Već smo istjerali (ne)voljene nam prijatelje štakore, pokrpali sve rupe i postavili stiropore koji će se na zidovima boriti s bukom iz naših moćnih pojačala i bubnjeva. Sad je pred nama najteži posao - TREBAMO ISKOPATI KANAL kuda će prolaziti kabel za struju (ako ima dobrovoljaca, molimo vas da nam se javite u što kraćem roku na www.zelimkopatikanale.com). Paralelno sa kopanjem kanala postavljat ćemo i kartone iz Agrokoke (mala reklama) na stiropore, pa nek' se onda netko žali na buku!!! Neki su u prostoriji radili više, a neki manje, neki su radove potpomagali svirkom na gitari dok su drugi prolijevali krv i znoj (hehe, a možete i misliti ko). Svaka čast Alexu koji je stvarno uložio najviše truda u sve ovo. Kad tehnički sve bude gotovo na scenu dolaze Korado i Sara - oni će (bar bi trebali) napraviti neku lijepu slikariju na podu, a onda..... se useljavamo. By: M. |
28.07.2007., subota
BikerFest Vodnjan (27.07.)
|
Vodnjanski samanj (il' ti ga sajam za one koji ne razumiju), mjesto na kojem se svaku prvu subotu u mjesecu okuplja hrpa domaćih i nedomaćih prodavača i preprodavača svega i svačega, ovaj je vikend pretvoren u okupljalište ljubitelja motora, kožnjaka, piva, bambusa i muzike koja ide uz navedeno. Ovo je stvarno odlično mjesto za nekakav bikerfest ili sličnu feštu praćenu live svirkom, ali ako gledamo sa strane nas "glazbenika", ipak bi bilo bolje kad bi prostor bio malo manji ili bikerfest malo žešći - nebi bilo onakve praznine ispred pozornice.. Ali, ok, tako je to s bikerima - bilo je najbolje do prije par godina kad su svi dolazili na onaj pravi i jedinstveni Bikerfest (ako se sjećate, u početku u Šijanskoj šumi, kasnije na Marsovom polju), a sad svaki moto klub (a ima ih dosta) ima svoju feštu od kojih ni jedna nije ni do koljena tim nekadašnjim masovnim susretima bikera koji su se održavali jednom godišnje i trajali po 3-4 dana. Da prijeđemo na stvar. Fešta moto kluba "Hornets" zaista je bilo lijepo okupljanje bikera sa solidnom atmosferom ali, s druge strane, mora se priznati da im je organizacija ipak malo zaštekala. Na našem primjeru to se najbolje vidi. Kao prvo, mi smo cijelo vrijeme imali u planu svirati po dogovoru - u subotu - kad ono, u utorak-srijedu sasvim slučajno dođemo do informacije da se svira u petak! Druga stvar - oprema: par sati prije polaska u Vodnjan saznali smo da bi, uz gitare i osnovne stvari, ipak trebalo donijeti i kompletan set bubnjeva (jer Le Mond, bend koji je svirao prije nas, unatoč tome šta imaju ogroman kombi, "ne mogu" strpat sve u njega). Dobro, sve je to prošlo ok i sve se to može zaboraviti. Međutim, nakon Todorovog urnebesnog stand-up nastupa, spomenuti bend krenuo je sa svirkom. Svirale su se razne strane i domaće rock obrade, počevši od Bijelog dugmeta do AC/DC-a. Kako je vrijeme odmicalo, problem je nasta(ja)o u konstantnom spuštanju atmosfere do razine psihodeličnog Pink Floyda, a vrijeme je toliko odmicalo da je odmaklo više od dva sata od početka njihovog nastupa. Doduše, njihova jedna pauza bila je duža od svih naših zajedno, a pauze su imali recimo nakon svake stvari... I tako, po prvobitnom planu mi smo trebali početi malo iza ponoći, poslije se planiralo počet oko 1, a na kraju smo krenuli skoro u 2. Al, dobro, nije to ni prvi ni zadnji put… Svirka ko svirka - nije bilo nikakvih katastrofalnih grešaka, sve je uglavnom išlo po planu, samo šteta što smo baš nakon druge i treće stvari (prije "predstavljanja" benda i Blitzkrieg Bopa) morali prekinuti onaj sklad sviranja "iz pjesme u pjesmu" - zbog uštimavanja glasnoće pojedinih monitora... Ovo je bio i prvi put da smo svirali s poštenim light show efektima uz dim-mašinu, ali jbg, ljudi su se više-manje razišli i na kraju je pred binom je ostalo nešto onih najžešćih cugera, dok su drugi svi bili zaljepljeni za šank ili bar na sigurnoj udaljenosti od stagea. A ko nam je kriv, mogli smo svirati prvi, šta ne? Ma, sve u svemu, bilo je dobro - 28 stvari u malo više od sat vremena (uz još par tehničkih problema) nije lako otprašit. Vidimo se u Uljaniku! P.S. Ako netko nađe naš tepih na kojem su stajali bubnjevi i onaj Ramones transparent koji je visio iznad bubnjeva nek se javi na www.vratitenamstvari.com ;-) *Update* Evo dva video kipčića s koncerta: Durango 95 (Intro) California Sun |
18.06.2007., ponedjeljak
ULJANIK - "Messerschmitt: 20 Years Of Rock'N'Roll" (16.06.)
|
I konačno, nakon gotovo mjesec i po dana apstinencije, došlo je na red i naših "5 minuta slave" u Uljaniku... Doduše, svirali smo malo duže od 5 minuta, ali pustimo to sad... Kad smo prije dva mjeseca bili pozvani na ovu Messerschmittovu feštu, bez razmišljanja smo pristali jer smo odlučili da treba svirat bilo kad i bilo gdje, samo da se svira! Međutim, tada nam još nije bilo ni na kraj pameti kako bi taj festivalčić mogao izgledati, koliko će bendova nastupati... S vremenom, na internetu su se počele pojavljivati nekakve najave, a u njima i ime našeg benda uz još 8 drugih (uključujući i glavne aktere - Messerschmitt). Po tome se dalo zaključit da sve ovo zapravo i nije neka šala, a i samo ime festivala " MESSERSCHMITT: 20 Years Of Rock'n'Roll" dosta dobro zvuči. Koliko su se općenita očekivanja zapravo ispunila, teško je reći, pogotovo zato što su naša očekivanja bila relativno skromna, ali sve u svemu, nama je bilo i više nego OK. Za razliku od 99,9% događaja (koncerata) u Uljaniku, ova je fešta počela iznimno rano - već u 4 popodne, dok je sunce još peklo ko ludo! Ovim potezom, organizator je htio (pokušao) bar na jedan dan prekinuti okorjelu tradiciju dolaska u Uljanik iza ponoći, započevši program u 4, odnosno u 5h. Rezultat je više-manje očekivan - ne može se reći da nije došlo ljudi, pogotovo između 7:30 i 8:00 (jer je u 8:00 upad dignut na 30kn), ali ovo nije bilo ni približno onoj masi koja se, recimo, subotom zabije u Šerpu, a to je žalosno... A moramo reći i da je šteta što se, makar za ove "glavne" bendove, bar dio večeri svirka nije preselila van (na terasu) jer je sigurno pola ekipe cijelu večer provela na terasi. (i stvarno, bilo je toliko toplo da se u zatvorenom prostoru nije moglo izdržati duže od pola sata!) Mi smo došli, bilo je skoro 6, a Preludium (prvi bend) je već svirao zadnje stvari. Grupa Frekvencija misteriozno se na rasporedu našla na drugom mjestu (a po prvobitnom planu su trebali svirati treći) i, kako je za vrijeme njihove svirke u toj (maloj) sali bilo tek 20-ak ljudi, njihovo je blago razočaranje bilo sasvim opravdano. Kod nas, prva četiri benda,koji smo svirali na Jim (malom) stageu, termin je igrao jako veliku ulogu jer je svirka počela već u 5 sati i logično je bilo da će ipak malo više ljudi doći u 7:30 pogledat konc. neko u 5! Uglavnom, poslije Frekvencije svirala je Reanimacija, a u 7:20 počeli smo mi. Standardno, pozdrav publi(či)ci, 1-2-3-4 i krenuli smo. U planu je bilo 16 stvari, na kraju smo ih odsvirali 18 jer smo spontano dodali još California sun i Pinhed, ali ako uzmemo u obzir prosječno trajanje dosadašnjih svirki, ovaj je konc bio osjetno kraći - 45 minuta. Kako uvijek sviramo pjesmu za pjesmom, ni ovaj put nismo stajali ni pola minute, ali budući da nismo ganjali neki LocoLive tempo, čini mi se da smo ipak svirali za nijansu sporije nego primjerice u Poreču. Uostalom, kao i obično, osobe koje se nalaze za mikrofonima uglavnom ili nemaju inspiracije ili nemaju muda za progovorit, pa se naše pauze obično svode na par gutljaja vode u trajanju od 20 sekundi i to maksimalno dva puta tijekom koncerta!! Ostatak večeri, kad su bendovi svirali na glavnom stageu, uglavnom smo proveli negdje vani (jer smo stvarno bili preumorni za stajat u onom sparnom prostoru), ali važno da smo vidjeli glavne face te večeri - Messerschmitt - bend koji zaista zvuči jaako dobro..! Dvadeseti rođendan mora da je stvarno velika stvar za jedan bend, a Messerschmitt je svojim odličnim zvukom i pjesmama definitivno potvrdio tu posebnu kvalitetu i godine iskustva jer, tko ih dosad nije čuo, teško bi povjerovao da nisu neki garage-rock bend npr. iz New Yorka... Mislim da je svakom bendu (a nama sigurno) bila velika čast svirati te večeri..! ...I zato hvala Messerschmittu (Miru), kao prvo, na samom pozivu na feštu, a kao drugo, na cugi, čevapima i majicama (zbog kojih je teško bilo odbiti svirku, he,he..)... Hvala!  |
05.05.2007., subota
MMC Atelier - Poreč (04.05.)
|
Evo da ne ispadne da smo zapustili blog zbog škole i sličnih obaveza, napisat ću nešto kratko o koncertu u Poreču. (Inače, nije lako pisat kritiku o sebi kao o nekom drugom jer to sigurno ne ispadne objektivno kako bi trebalo ispasti, a mislim da se takva kritika i ne očekuje od nas). Prvo, moramo reći da nam je bilo veliko zadovoljstvo svirati u Atelieru (iako smo i očekivali atmosferu bolju nego u Gračišću) i stvarno smo bili ugodno iznenađeni brojem ljudi i pozitivnim komentarima. Ugodno nas je iznenadilo i ozvučenje, do sad još nismo imali tako dobro - prvi put da sam imao svaki dio bubnja posebno ozvučen, prvi put da smo imali monitore...Super! Uglavnom, ne znam koliko smo ispunili vaša očekivanja, ali svoja definitivo jesmo! Normalno, ne kažem sad da nismo mogli i bolje otprašiti tih sat i 10-ak minuta svirke al šta je tu je - tehnički problemi i greškice uvijek su prisutni (pogotovo kod nas amatera, he-he).. Da ne zaboravim, moramo se ZAHVALITI šefu Ateliera koji nam je omogućio svirku, onom tipu iz Renegadesa (zaboravio sam kako se zove) koji je zaslužan za sound i ozvučenje koje je za nas bilo najbolje do sada (Puno hvala!) i svakom tko se u petak pojavio u Atelieru! Na kraju, mormo se posebno zahvalit osobi bez koje vjerojatno nebi vidjeli ni "P" od Poreča, našem ex-vokalu/toncu/manageru/zrmanu - Sandiju: Kolega Sandi, hvala! P.S. Svaka čast dečkima za Time-bomb video! Budući da taj vaš video ipak nisam gledao iz perspektive običnog laika, znam šta znači snimit sk8 video i, iako ga nisam pogledao do kraja, moram priznati da ste to dobro odradili... Svaka čast! Sk8 or die ;-) By bubnjar     |
30.04.2007., ponedjeljak
Gračišće (28.04.)
|
Iako je ovaj koncert stvarno uletio onako "usput prije Poreča", očekivali smo ipak nešto maalo bolju atmosferu.. Uglavnom, o čemu se radi? Povodom MountainBike Downhilla koji se održao u nedjelju, u tom pitoresknom mjestašcu iznad Pazina ulogorilo se 200-tinjak biciklista iz Lijepe naše i susjedne nam Slovenijice. Bilo je tu svakakvih faca - muških i ženskih, pijanih i trijeznih, alternativnih i ne-alternativnih - svega je bilo. Međutim, nas nije zanimalo to srmoglavo spuštanje niz padinu koliko nas je zanimao koncert zbog kojeg smo i došli. U Gračišće smo stigli negdje oko 7:30 - sat i po prije zakazanog početka svirke. Svo to vrijeme (do nekih 9h) mi smo slušali i gledali tonsku probu "famoznih" Anansi Boysa (valjda se tako zovu) koji su se uštimavali ko da su Stonesi, a ne obični smrtnici koji sviraju neki kvalitetniji underground pa zbog toga zvuče tako profesionalno.. Dobro ajde, umišljenost njihovog gitarista-frontmena opravdavamo njegovom potkovanošću glazbenom školom i ulogom koju je imao cijelu večer - ipak je imao ulogu glavnog tonca, a na kraju nam se na neki način čak i ispričao... I tako, kako su ovi na tonskoj stvarno zvučali preprofesionalno, u nekim trenucima mi smo malo padali u depru i svakakve misli švrljale su nam po glavi, nekima je čak pala na pamet i ideja da odustanemo, al nećemo o tome, sve je na kraju prošlo ok. U 9h došli su dečki iz Greenflyja (legende!), a malo poslije i mi smo dočekali tu tonsku probu. Odmah iza naše tonske svirku su otvorili Greenfly. Oni su svirali nekih pola sata, klasičan današnji domaći punk - muzika im je, ono, niš novo, al stvarno svaka im čast za pristupačnost i zajebanciju (i hvala za činele)! Mi smo krenuli ubrzo nakon njih - svirali smo oko sat i 10 min.. Ma bilo je strašno, nije da smo loše svirali, ali osječaj je tako čudan... Onakav otvoreni prostor, još bez monitora - niko skoro niš ne čuje osim one pjesme-matrice koja se napamet vrti u glavi.. Još smo se odlično snalazili u nekim greškicama s obzirom na to da smo svi bili mrtvi umorni već prije svirke! S druge strane, na našem koncertu je definitivno bilo najviše ljudi, a i atmosfera je bila najžešća (bez obzira na to šta je moglo biti i žešće). Poslije nas su nastupali ovi Anansi Boys. Svirali su isto oko sat vremena, sve više-manje neke prerade.. A "šlag" (čitaj: "govno") na kraju su bili neki anonimusi iz Pazina (valjda) koji su odsvirali 4-5 stvari o čijoj kvaliteti mi se stvarno ne da pisati. (Samo me zanima da li su tako brzo završili jer je to bilo sve šta su imali ili zato šta se ekipa totalno razišla.. He,he, više sreće drugi put..) Sve u svemu, moramo priznati da svirka nije bila loša, a naši "mixed feelings" rezultat su miješanja previše različitih žanrova na istom mjestu u isto vrijeme - u prijevodu: preko sat vremena Ramonesa (bez stanke) može biti naporno i za nas i za druge ako ekipa nije spremna za pravi rock'n'roll...       |
13.04.2007., petak
Službeno rješena iduća gaža
|
Jučer smo konačno skoknuli do Poreča na kavu u Atelier. Ok je kafić, malo je čudne koncepcije (onako "umjetnički" nastrojen, malo nalik na katakombu) ali ne brine nas koncepcija prostora, ionako nam za sad odgovaraju prostori koji su s 50-ak ljudi puni. Ne brine nas čak ni oprema (prijevoz opreme) jer je šef kafića dosta optimistično zvučao šta se toga tiče.. Ma bit će dobro... E da, i nastupat ćemo kao glavni bend, možda budemo imali i predgrupu, ha-ha..! |
